Udomljavanje psa može biti izvrsna ideja. Ako je spreman preuzeti odgovornosti koje to podrazumijeva, dajte mu ljubav i naklonost i svu potrebnu pažnju. Životinja koja je udomljena iz uzgajivačnice, skloništa i drugih vrlo je zahvalna i nadoknadit će vam sve što joj date lopatama.
Jeste li ikada razmišljali o tome kako će se osjećati udomljeni pas? Ovo dirljivo pismo od psa do njegove gospodarice pomoći će vam da steknete ideju.
Pismo udomljenog psa njegovoj gospodarici: kad sam se osjećala usamljeno
Svaki dan kad sam se probudio hladan kraj tog metalnog kaveza u kojem sam spavao, osjećao sam ogromnu prazninu u sebi. Unatoč tome što je oko mene bilo više sunarodnjaka, osjećala sam se vrlo usamljeno.
Susjedi mojih kaveza bili su više nego tužni jer su bili ljuti i svaki put kad sam htjela razgovarati s njima ili im se približiti, režali su na mene kao da ću im ukrasti hranu. Sjećam se kad sam bila sretna kod kuće sa svojim vlasnicima, bili su preslatki, ali su me udomili kad su bili jako stari, a jednog dana kad sam ih otišla probuditi, nisu se probudili …
I tako su me doveli ovamo. Ne znam prije koliko vremena, niti koliko ću dugo biti. Ni sam ne znam kako sam, čini se da nije baš lijep ili mazan jer vidim kako se vlasnici zaljube u druge susjede i odvedu ih kući. Vidim im poglede, ne sviđaju mi se previše iako se pokušavam nasmiješiti i igrati igre kako bih ih nasmijala.
Međutim, na kraju sam uvijek završila slomljena i opet ležala u hladnom kavezu.
Pismo udomljenog psa njegovoj gospodarici: a onda ste stigli
Bio je to dan kao i svaki drugi, u mom hladnom kavezu od nehrđajućeg čelika kad ste odjednom ušli i oči su nam se srele. Oči su ti bile tako duboke i nježne … Od tog sam trenutka htjela ići s tobom. Međutim, ubrzo su vas natjerali da odvratite pogled od mene, pa sam se opet obeshrabrio misleći da je ta gesta bila samo oaza u mojoj žednoj samoći.
Vlasnik centra vas je uputio na druge pse, bili ste ispred drugih kaveza kad sam osjetio da … gledate li u mene? Ne, sve mi je to bilo na umu, nije moglo biti. Legao sam pogledom prema unutrašnjosti kaveza, bilo je bolje ne razmišljati više o tome.
Iznenada Čuo sam svoje ime, bio je vlasnik centra, što želi? Zar ne vidiš da sam tužan? Iako je dobar, on me hrani, ne mogu poslušati. Mogao sam se vrlo lako okrenuti u kavezu, vrata su bila otvorena! I tu ste bili, čučnuo, smiješeći mi se. Htjeli ste me upoznati, ali nisam se mogao nadati, što ako me kasnije ne izaberete?
Nisam ni imao vremena biti zanimljiv, već si odlučio: volio si me!
I dolazimo kući, svom domu!
Uplašio sam se, stigli smo kući i nisam ništa znao, nisam se znao ponašati, pa sam radije stao iza tvojih nogu i krenuo tvojim stopama. Nije to htio pokvariti sada kad je našao nekoga.
Slatko ste mi govorili dok ste šaptali moje ime, pokazivali mi gdje jedem i gdje spavam, kupili ste mi sve što mi je trebalo … čekali ste me! A ja sam te dugo čekao.
Dani su prolazili, a tvoja ljubav i naklonost učinili su da te volim, da se osjećam dobro kao kod kuće. Što sam vam mogao reći sada kad mi dani završavaju? Brinuo si se za mene, volio si me i dopustio si da me voliš, dao si mi više nego što sam trebao.
Ne mogu zaboraviti dane kad si se kući vraćao umoran s posla i uvijek bi mi se nasmiješio, izveo me u šetnju i igrao se sa mnom. Kad si mi pravila ukusne recepte ili me grlila kad sam bila bolesna. Bez obzira gdje idem ili gdje se nalazim, nikada te ne mogu zaboraviti i nikada neću imati dovoljno riječi da ti zahvalim i kažem ti koliko te volim.
I sad kad blijedim nemoj ostati tužan i daj svu ljubav koju si mi dao novom štenetu, tako da će na dan kad mu završe dani otići sretan kao i ja.Hvala i vidimo se uskoro.