Psi prate ljude stotinama godina. Zapravo, ne postoji grad, mjesto ili selo u kojem nema pasa, navikli smo se na njih kao i oni na nas, stoga bi bilo gotovo nemoguće zamisliti svijet bez pasa. Zato nam pomažu i na osobnim i zdravstvenim poljima, osobito kada je riječ o djeci.
Odrastanje s psom lijepo je iskustvo. Međutim, postoje situacije u kojima bi se moglo pomisliti da nije prikladno držati kućne ljubimce, ali to nije ništa drugo do jednostavan izgled. Dalje da vidimo kako psi koriste autističnoj djeci.
Što je autizam i kako kućni ljubimci pomažu?
Općenito govoreći, autizam je neurološko i razvojno stanje koje ima svoje početne faze tijekom djetinjstva i patit će tijekom cijelog života. Autizam se predstavlja na različite načine, uključujući teške oblike socijalizacijskih poremećaja, poput Aspergerovog, uglavnom utječu na način na koji se ljudi ponašaju, komuniciraju, u svojim procesima učenja i jezika.
Trenutno razlozi za autizam nisu poznati, međutim pretpostavlja se da genetski i okolišni čimbenici imaju veze s njegovim razvojem. Autizam nema poseban tretman, već napore usredotočiti se na maksimiziranje sposobnosti osobe, tako da možete voditi što normalniji i neovisniji život, uključujući govornu, motoričku i društvenu terapiju te neke lijekove za kontrolu nekih simptoma.
Prema istraživanju provedenom na Sveučilištu Missouri, djeca s autizmom koja posjeduju kućnog ljubimca imaju veće socijalne vještine u odnosu na djecu koja nemaju. U slučaju djece koja imaju pse, oni imaju bolji razvoj ovih vještina.
To može biti posljedica afektivnih potreba pasa i njihovih načina izražavanja naklonosti. Dok drugi kućni ljubimci mogu biti pomalo nevoljni ili neće biti prikladni za stalno držanje, psi su vrlo izraziti u iskazivanju naklonosti, te traže pažnju i druženje. Pogledajmo pobliže neke od tih prednosti.
Veća socijalizacija
Kao što je prethodno navedeno, studija je otkrila da djeca s autizmom i koja žive s bilo kojom vrstom kućnog ljubimca, dobro reagiraju u procesima socijalne terapije. Međutim (iako se to razlikuje ovisno o uvjetima i karakteristikama autizma koje predstavlja svako dijete), interakcija sa psima pokazala se iznimno korisnom u tom pogledu. Pas postaje dio djetetove društvene dinamike, njegovih aktivnosti i njegovih centara interesa.
Više se uključuju u ljude koji čine njihov dom
Zbog odgovornog posjedovanja kućnih ljubimaca, kao i zbog svjesnosti da se staraju o potrebama djeteta, igra sa psom završava mostom za ujedinjavanje ljudi koji čine dom. Šetnje i duge šetnje postaju savršeni izgovori da uđete u dijete i izložite ga situacijama u kojima je uključena različita dinamika interakcije i rekreacije.
Djeca s autizmom imaju poteškoća prići ljudima koji su izvan kuće, no ako osoba započne razgovor govoreći o psu, dijete će vjerojatnije reagirati na to i biti otvorenije za praćenje razgovora.
Razumijevanje stavova i ponašanja
Vjerojatno je jedna od najkompliciranijih situacija za rješavanje autistične djece dešifrirati različite ljudske stavove i ponašanjakao što su geste i razumijevanje govora tijela. Međutim, kroz stalnu interakciju sa psima, djeca se mogu približiti i početi razumijevati od najosnovnijih razina (životinjske razine) do najsloženijih struktura jezika.
Zanima se za kućnog ljubimca i istražuje to
A odnos interesa prema kućnom ljubimcu, zbog čega žele saznati više o psu. Sve što je vezano za psa postaje za njih relevantna tema, stoga su procesi socijalizacije s djetetom olakšani, a uvijek su im korištene srodne teme kao pristupnik.