Ponekad se pitam što su nam životinje učinile pa se prema njima ponašamo onako kako postupamo. Zašto je vrsta sve manje ili zašto su neke nestale.
Je li važnije imati tepih od zebre nego imati zebru na planeti koju možemo vidjeti? Je li važnije imati krokodilsku torbu ili cipele od toga da naša djeca mogu čuti o životinjama koje još postoje? Posljednjih godina broj divljih životinja smanjen je.
Iako nas iz Mojih životinja čini posebno tužnima razgovarati s vama o ovim pitanjima, smatramo da je to potrebno. Moramo osvijestiti druge o tome što radimo sa svojim planetom i sa svojim ukućanima. Zatim vam dajemo stvarne podatke o tome što se događa s divljim životinjama.
U samo 40 godina, divlje životinje se prepolovljuju
Tužna stvar u vezi s ovom viješću je ta Prema nevladinoj organizaciji WWF (Svjetski fond za zaštitu prirode za prirodu) u svom izvješću Živa planeta, ovo smanjenje divljih životinja posljedica je ljudskog djelovanja. Podaci obuhvaćaju razdoblje između 1970. i 2010. godine.
Neke vrste su prošle gore od drugih, kao što je to bio slučaj sa slatkovodnim životinjama, koje su smanjene za 76%. Jeste li to čuli? Ostalo je samo 24% slatkovodnih vrsta koje su ikada postojale. Za žaljenje!
Kopnene i morske vrste pretrpjele su smanjenje od 39%, a najugroženija područja u svim vrstama su Latinska Amerika sa -83%i Azija sa -79%. Zamislite da govorimo o samo 40 godina i to nastavimo li ovim tempom za manje od deset ili najviše dvadeset godina, ostat ćemo bez divljih vrsta.
Sveukupno smanjenje
Izvješće Živa planeta prati 10.380 populacija s više od 3.000 vrsta sisavaca, vodozemaca, ptica i gmazova te uvjerava da je u ovom razdoblju od 40 godina divlje životinje ovih vrsta smanjene za 52%. Više od pola!
Ova nevladina organizacija sastavlja izvješće svake 2 godine, a prethodna, napravljena krajem 2012. godine, odabrala je razdoblje između 1970. i 2008. godine, te je napravila procjenu gubitka od 28%. To znači da se u samo 2 godine ta brojka gotovo udvostručila! Bez sumnje, ne činimo ništa da spasimo naš planet bez obzira na to koliko nam političari žele obećati. Laž!
Kako smo došli do ovoga?
Sažeo bih to u jednu riječ: ambicija. To podrazumijeva sebičnost, narcizam i svaku riječ koja završava izmom koja nema lijepo značenje. I je li to to čovjek nije učinio ništa osim brinuo se o sebi, svom džepu i što više, to bolje kad su u pitanju novac i moć i, zašto to ne reći, nešto čime se možete pohvaliti sa svojim prijateljima.
Ta je ambicija dovela do krčenja šuma uzrokujući gubitak staništa za mnoge vrste. Tome su pridonijeli i poljoprivreda, sustavi navodnjavanja i brane. I sve to bez govora o tome koliko je životinja uginulo od lova, prelova i naravno, klimatskih promjena.
Posljedice
U svijetu je stvoren duh neovisnosti, svojevrsni zrak koji sve više ljudi udiše čiji je moto: "Mogu raditi što god želim, a da nikome ne dajem objašnjenja". No, ne zaboravimo nešto, gospodo, sve što činimo ima posljedice po druge, a u ovom slučaju i po naše životinje.
Gubitak staništa znači da se divlje životinje nemaju gdje ili gdje hraniti. Klimatske promjene pridonijele su uništavanju staništa mnogih drugih vrsta, poput polarnih medvjeda.
Drugo, konzumirali smo ribe i životinje koje nismo dopustili da rastu i razmnožavaju, ubili smo tisuće i tisuće životinja stvarajući veliki pad njihovih dionica. Uzorak ovoga je afrički slon, čiji se broj u samo 9 godina (2002.-2011.) smanjio za 60%.
Žalosno je razmišljati o svemu tome, ali nadamo se da ćete to podijeliti sa svojim poznanicima i prijateljima svaki je stavio zrno pijeska kako bi poboljšao situaciju i izbjeći da u roku od 10 godina moramo slušati: "U posljednjih deset godina divlje životinje su smanjene … oprostite, nestale su".
