Uvijek se govorilo da psi potječu od vukova. Koliko ima istine u ovome? Danas želimo razgovarati s vama o evolucijskom razilaženju pasa i vukova kako bismo razumjeli kako su obje vrste koegzistirale.
Evolucijska divergencija pasa i vukova
Evolucija vuka
Poznato je da prvi primjerci vukova vrlo slični psima za koje danas znamo da postoje oko 800.000 godina. Štoviše, stanište, ekološki čimbenici, predatori i drugi čimbenici utjecali su na genetski sastav vukova.
Vjeruje se da je njihovo podrijetlo opkoljeno u Sjevernoj Americi, a s vremenom su se proširile na Aziju i Južnu Ameriku, iako se o tome vodi rasprava. Drugi misle, suprotno prvoj pretpostavci, da im je podrijetlo u Aziji i da su se kasnije proširili na Sjedinjene Države. Ono oko čega se svi slažu je da potječu od kanida.
U pleistocenu je vrsta divovskog vuka bila poznata i po nazivu strašni vuk, zbog svog izgleda i karaktera. Živio je u Sjevernoj Americi i poput mnogih drugih kanida živjeli su i lovili u čoporima. Thecanis dirus bila je to još jedna poznata vrsta manje veličine zbog kratkih nogu, nešto što ga nije činilo dobrim trkačem, no imao je još jednu vrlinu: čeljust tako dobro razvijena da je imala sposobnost drobiti kosti. Međutim, obje vrste su izumrle prije mnogo godina.
Evolucija psa
Kao što smo već rekli, sa sigurnošću se vjeruje da psi potječu od vuka. Ali kako je do toga došlo? Da vidimo. Vjeruje se da je prije otprilike 12.000 do 15.000 godina vuk pripitomljen u Kini, iako drugi tvrde da se to dogodilo prije. Istina je da su prvi ljudi koji su naselili Kinu bili blisko povezani s malim vukovima, koji očito još nisu bili pripitomljeni. Ovo bi bio prvi test suživota između vukova i ljudi.
Evolucijska divergencija pasa i vukova nije nešto što se može datirati ili opsjedati sa sigurnošću, ali možemo znati kako su ljudsko biće i vuk uspjeli koegzistirati. Očigledno, i ljudi i vukovi imali su vrlo slične društvene aktivnosti, poput obiteljskog života koji je karakterizirao vukove i ljude toga doba. To je ujedinilo obje vrste koje su se oslanjale na lov i napore preživljavanja.
Ljudi su ubrzo shvatili sličnosti između sebe i vukova te su tražili njihovu podršku da na neki način surađuju u lovu. Koristili su vukove u potrazi za plijenom, a ljudi su im zauzvrat dali ostatke koje nisu pojeli.
Na ovaj način, vukovi su se počeli pripitomljavati i mijenjati svoj divlji karakter za draži, orijentiran na suživot s ljudskim bićem. Odatle su došli psi koji su korišteni kao radne životinje, a kasnije i kao kućni ljubimci.
Sličnosti između vukova i pasa
Unatoč evolucijskom razilaženju pasa i vukova, postoji nekoliko sličnosti kojih treba biti svjestan. Na primjer:
Izvor: Paket
- Oboje zavijaju. Obje vrste zavijaju i također laju, iako vukovi manje laju od pasa.
- Razvijena osjetila. Miris i sluh su jako razvijeni, i kod vukova i kod pasa.
- Komunikacija. Oboje komuniciraju vizualnim, mirisnim i tjelesnim signalima.
- Sakrij hranu. Njih dvoje kopaju kako bi sakrili hranu, za ono što bi se moglo dogoditi. Čak i kad se pas koristi kao kućni ljubimac i čiji je tanjur hrane osiguran svaki dan, ta se navika ne može iskorijeniti jer se prenosi u genima.
Kao što smo već rekli, nije moguće točno znati vrijeme i put u evolucijskom razilaženju pasa i vukova, postoje mnogi tragovi koji nam pomažu u utvrđivanju pojedinosti koji nam daju više informacija o tome.
Glavni izvor slike: Barnaby_S