Što ako su hobotnice vanzemaljci? Ovo je luda teorija koju je podržalo više od 30 istraživača diljem svijeta, zaštićenu u teoriji panspermije, prema kojoj podrijetlo života nije moglo biti na planeti Zemlji, te da na našu planetu nisu stigli samo meteoriti, ali i potpuni živi organizmi, koji bi dali povoda za nove evolucijske linije.
Odakle je došao život?
Abiogeneza je teorija da su okolišni uvjeti našeg planeta, prije milijuna godina, dopuštali organskoj kemiji da djeluje kroz reakcije za stvaranje života. U međuvremenu, spomenuta panspermija tvrdi da je život došao kroz svemir.
Između obje teorije postoji mogućnost da se one spoje: to život podrijetlom sa Zemlje može imati eksplozije života ili zavoje u evoluciji dolaskom živih organizama iz svemira, jer bi ova metoda mogla donijeti viruse, bakterije ili čak oplođeno sjeme i jaja.
Postoje neki virusi koji podržavaju teoriju o izvanzemaljskom podrijetlu života: retrovirusi, uzročnici infekcije koji su se pojavili prije 460 milijuna godina u oceanu, a koji su se od tada razvili s domaćinima, budući da su sposobni prenijeti se na potomstvo kao da su bili su dio DNK oca ili majke.
Ovi virusi mogu promijeniti DNK domaćina, što je moglo proizvesti ogromnu raznolikost života. Za autore ovih istraživanja, galaksija predstavlja autentičan ekosustav i, baš kao što vrste planeta Zemlje razmjenjuju DNK kroz prolaze faune, živa bića mogu razmjenjivati DNK između planeta.
Jesu li hobotnice vanzemaljci?
Razmjena virusa i bakterija ne djeluje tako ludo, ali možda je riječ o velikim životinjama poput glavonožaca. Ove životinje, uključujući sipe, hobotnice i lignje, imaju zbunjujuću evoluciju i nije dobro poznato odakle potječu.
Hobotnice su vrlo znatiželjne životinje: imaju složen živčani sustav pa se čak kaže da imaju nekoliko mozgova. Oči su mu vrlo sofisticirane, a kamuflaža nevjerojatno futuristička, zbog čega neki misle da se iza nevjerojatnih varijacija u njegovoj DNK krije izvanzemaljsko podrijetlo.
A to je da najbliži rođaci, nautilusi, imaju velike razlike u svom genetskom materijalu za koje se čini da se ne mogu objasniti evolucijskom teorijom. Lude teorije to pokušavaju objasniti dolaskom hobotnice ili agenasa koji su mijenjali svoj genetski materijal kroz meteorite, što bi potvrdilo hipotezu da su hobotnice izvanzemaljske.
Zašto je hobotnica tako posebna?
Nije poznato jesu li hobotnice izvanzemaljske, ali ono što je sigurno jest da su jedna od najinteligentnijih životinja, osobito među beskralježnjacima. Možda je to zato što se više od dvije trećine njegovog živčanog sustava nalazi izvan mozga, što je nešto jedinstveno u životinjskom svijetu.
Hobotnice imaju ogroman kapacitet za učenje oponašanjem i promatranjem, nešto što nije viđeno u velikoj većini beskralježnjaka: sposobni su oponašati druge životinje, poput otrovnih riba i meduza, kako ih ne bi ometali.
Zanimljivo je da, iako imaju velike sposobnosti za učenje, mnoga od ovih ponašanja uče u samoći: ne poznaju svoje roditelje niti su izrazito društvene životinje. Osim toga, njihov se vid prilagođava promjenama svjetlosti te imaju ogroman osjećaj dodira, što im je, zajedno s njihovom inteligencijom, omogućilo otvaranje boca ili odvrtanje čepova.
