Alpski basset ili alpski dachbracke datira s kraja 19. stoljeća, ali i danas je vrlo voljena i cijenjena pasmina zbog svoje inteligencije i mišića.
Lovac potječe od kraljevske obitelji
Klasična monarhijska sklonost lovu dopuštala je već krajem 19. stoljeća da je alpski basset na kontroliran način uzgajali lovci habsburškog nasljednika Rodolfa, koji je čak s tim životinjama putovao u Tursku i Egipat. Vjeruje se da potječe od vestfalskog i njemačkog basseta.
Austrijska kinološka federacija priznala je ovu pasminu 1932. godine, koji je nakon dva desetljeća smatrao da je zemlja porijekla ovog goniča Austrija. Međunarodna kinološka federacija je sa svoje strane 1992. ovu pasminu klasificirala kao psa traga (grupa 6).
Morfologija i temperament alpskog bazeta
Vanjski izgled alpskog basseta je zdepast, mišićav i dlakav. Omjer između visine i grebena, prema službenim standardima pasmine, trebao bi biti 2: 3, a rep, koji bi trebao gotovo dodirivati tlo, trebao bi imati dugu i gustu dlaku.
Alpski basset sklon je gracioznom kaskanju pri istraživanju okolice. Boja mu mora imati crvenkaste mrlje, crna s mrljama preplanule boje, s bijelom zvijezdom na pragu u određenim slučajevima.
Ovaj mali pas dostiže najviše 38 centimetara visine i 18 kilograma težine. Vrat mora biti proporcionalan u odnosu na ostatak tijela, a dlaka, prema standardima pasmine, mora imati izgled vrlo kratkog 'debelog paperja' blizu kože.
Njegov razigrani temperament i inteligencija učinili su ga idealan pas za obitelj koja traži tipičnog psa koji 'nikad ne odraste'. Kao i svaki lovački pas, troši energiju, pa je važno imati na umu da ova životinja zahtijeva puno svakodnevne tjelovježbe.
Bolesti povezane s pasminom
Svaki takozvani 'čistokrvni' ljubimac obično ima povezane patologije ili probleme koji proizlaze iz godina mogućeg inbreedinga ili iz određenih anatomskih karakteristika koje su problematičnije od normalnog. U slučaju alpskog basseta, svaki bi vlasnik trebao uzeti u obzir sljedeće:
- Bolest intervertebralnog diska obično pogađa male pse s dugim kostima. Riječ je o puknuću jednog od diskova prisutnih između kralježaka, što može utjecati na leđnu moždinu i uzrokovati paralizu životinje. Najčešći simptomi su stalna i intenzivna bol, potpuni ili djelomični gubitak pokretljivosti nogu, inkontinencija i agresivni temperament.
Alpski basset općenito pati od manje kongenitalnih bolesti od ostalih čistokrvnih životinja, pa budući vlasnici ovog šarmantnog goniča mogu lagano disati i uživati u svom dobrom zdravlju.
