Globalna situacija siromaštva i nedostatka hrane pogađa čak i one najneočekivanije. Iako se često govori o žrtvama ovoga, najčešće se zaboravlja druga vrsta žrtava: životinje. Primjerice, otok pasa u Pakistanu je dokaz za to.
Ako želite saznati više o ovoj priči i zašto se zove otok pasa, ne propustite ovaj članak.
Otok pasa i njihov skrbnik
Prvo pitanje koje će vam sigurno pasti na pamet je zašto se tako zove. Pa, odgovor je zato što je samo i isključivo naseljeno psima.
Nitko ne zna kako su tamo dospjeli, no bez sumnje je dokazano da nastanjuju otok desetljećima. U mjestu nema hrane ni vode, pa bi životinje umirale od gladi i žeđi da nije bilo ljudi dobrog srca poput Muneera, poznatog njegovatelja otoka pasa.
Munner je pakistanski ribar koji radi blizu otoka Isle of Dogs. Svaki put kad Munner dođe na otok, svi ga psi prihvate, već znaju što namjerava. Daje im hranu i vodu.
Zašto Munner ovo radi? Kako on sam kaže:
“Ja se brinem za te pse jer nemaju drugu osobu koja bi ih zaštitila. Volim hraniti pse jer znam da će me Bog nagraditi. Ako ja njih hranim, mene će Bog hraniti. Dužnost svih muslimana je zaštita životinja. Samo ljudi bez suosjećanja im ne bi pomogli.”
Brinete li se o psima u Pakistanu?
Vidjeti način na koji Munner i drugi ribari postupaju može nas navesti na pomisao da se o psima i drugim životinjama u Pakistanu dobro brine. Međutim, u Karachiju, financijskom glavnom gradu zemlje, puno je napuštenih pasa koji žive na njegovim ulicama.
Stanovnici vjeruju da su te životinje prljave i nečiste i da je vlada u pravu promičući kampanje trovanja kako bi se smanjila populacija pasa u gradu. U 2016. više od 700 pasa umrlo je iz istog razloga.
Drugi slučajevi poput njegovatelja otoka pasa
Kao što vidimo, nije u pitanju zemlja u kojoj čovjek živi, već njegovo srce, kao u slučaju Munnera. Poput njega, bilo je i drugih ljudi voljnih pomoći životinjama u nevolji.
Već smo vam ispričali njihove priče, ali prisjetit ćemo se nekih:
- Mustafa Ele, Istanbul. Za Istanbul kažu da je grad mačaka, jer ih ima posvuda. No, nema se svatko gdje skloniti. Mustafa je otvorio svoju džamiju kako bi ove najpotrebnije mace mogle ostati i jesti ovdje.
- Wan Yan. Ovaj gospodin iz Kine otišao je i dalje, jer je svoje milijunsko bogatstvo potrošio na hranjenje i udomljavanje napuštenih pasa. Shvativši koliko životinja ima na ulicama njegova grada, odlučio je nešto poduzeti. I dječak je to uspio!
- Dom umirovljenika. Jedna je gospođa prilagodila svoju kuću kako bi stvorila utočište za starije životinje i omogućila im dostojanstven i sretan kraj života. Sav novac potrošio je na hranu, veterinarsku skrb i lijekove. Primjer za mnoge!
- Hostel u New Yorku. U glavnom gradu svijeta također su se htjeli pridružiti inicijativi za brigu o životinjama i počeli hraniti ne samo beskućnike, već i svoje ljubimce.
Ove priče, kao i ona o otoku pasa, daju nam nadu da još uvijek postoje ljudi dobrog srca i da možda jednog dana možemo zaustaviti napuštanje. Nadajmo se! Jednog dana
Izvor glavne slike: https://elpais.com