Doping kod natjecateljskih konja

Prvi put doping konja spominje se u engleskom rječniku 1889. Danas se to tumači kao upotreba zabranjenih supstanci koje mogu utjecati na njihovu izvedbu, i na bolje i na gore. A to uključuje mnoge veterinarske tretmane koji se obično koriste u uzgoju konja.

Svi smo svjesni postojanja namjernog dopinga, ali što je s onima koji nisu? Posljednjih desetljeća bilo je nekoliko slučajeva dopinga uzrokovanih zaboravnošću ili nedostatkom informacija. Zato je jako važno da osoba zadužena za natjecateljske životinje stekne dovoljno znanja o tome.

Doping kod konja: povijesna praksa

Doping u sportu i izložbenim životinjama postoji od davnina. U grčkoj mitologiji navodi se nekoliko primjera:

Diomed, Aresov sin, hranio je svoje konje ljudskim mesom kako bi bili divlji i nepobjedivi.
Phylostratos je ispričao da su tri stoljeća prije Isusa Krista sudionici Olimpijskih igara koristili napitke za poboljšanje svojih sportskih sposobnosti.
Morgan, C.E., 1958., navodi da se u starom Rimu medovina davala konjima kako bi se poboljšala njihova izvedba.
U 18. stoljeću, u Engleskoj, konjima koji su se natjecali davali su alkoholna pića da ih oraspolože.

Zašto je toliko važno boriti se protiv dopinga kod konja?

Praksa dopinga krši sva načela sportske etike.Osim toga, narušava se zdravlje oboljelih životinja jer moraju izdržati djelovanje štetnih tvari. Da ne spominjemo da ga obično prakticiraju neprofesionalci, bez znanja i poštivanja pravila asepse.

Doping kod konja može čak utjecati na programe uzgoja i selekcije. Zamislite plan selekcije uzgoja na temelju rezultata dobivenih na namještenom natjecanju. Navedeni plan bit će osuđen na neuspjeh jer se ostvareni prinosi neće moći pripisati konju, a konji osrednje kvalitete koristit će se kao reprodukcija.

Koje su tvari zabranjene kod natjecateljskih konja?

Prema važećim propisima, zabranjena je uporaba bilo koje tvari koja djeluje na:

Živčani, kardiovaskularni, endokrini ili imunološki sustav, s izuzetkom obaveznih cijepljenja.
Dišni, probavni, mokraćni, reproduktivni i lokomotorni sustav.
Antiinfektivne, antipiretičke, analgetske, protuupalne i citotoksične tvari.

lijekovi za pobjedu

Ovu vrstu lijekova obično primjenjuje osoba zadužena za konja, za vlastitu korist. To je slučaj sa stimulansima kratkog djelovanja, kao što su amfetamini, kokain ili narkotici. Ali i anabolici primijenjeni više puta. Ili, na primjer, kod plašljivih konja, davanje malih doza sredstava za smirenje.

lijekovi za mršavljenje

U ovom slučaju, smatra se da ga primjenjuju ljudi koji nisu povezani sa životinjom. Ističe se korištenje sredstava za smirenje u visokim dozama, sedativa ili depresiva, kako bi se narušio njihov rezultat u utrci.

Lijek za vraćanje ili vraćanje performansi

Ovdje se možemo pozvati na korištenje protuupalnih lijekova, steroidnih i nesteroidnih. Iako je istina da je u nekim zemljama njegova uporaba dopuštena, uvijek uz veterinarsku kontrolu.Isto je i s terapijom tekućinom i elektrolitima. Upravo suprotno za lokalne anestetike, čija je uporaba uvijek zabranjena.

Drugi trendovi u dopingu konja

Na primjer, davanje određenih tvari kako bi se prikrilo otkrivanje ilegalnih lijekova. Ili lijekovi koji povećavaju izlučivanje urina i stoga smanjuju relativnu koncentraciju lijekova u tijelu. Ali također i autotransfuzije, gladovanje za smanjenje performansi ili korištenje eritropoetina.

Završna bilješka

Moramo znati da se doping kontrola uvijek smatrala teškim zadatkom. Razlog je dvojak:

S jedne strane, moramo uzeti u obzir tehničke poteškoće dijagnostičkih testova.
S druge strane, raznolikost kriterija koji postoje u tom pogledu u različitim zemljama svijeta.

Postoje mnoge supstance koje se obično koriste u medicini konja koje bi mogle promijeniti performanse konja namijenjenih sportu. Stoga je mogućnost otkrivanja nekih u organskim tekućinama konja golema. Da ne spominjemo da se svaki agens primjenjuje u određenoj dozi i metabolizira drugačijim putem.