Interakcije koje postoje u ekosustavu vrlo su složene i raznolike. Međutim, neke vrste imaju važniju ulogu od drugih, zbog čega su nazvane ključnim vrstama. Prisutnost ili odsutnost ovih organizama utječe na njihovo stanište na različite načine.
Iako je cjelokupna bioraznolikost ključna za održavanje našeg života iz dana u dan, postoje ključne vrste za naš opstanak, budući da bi njihov nedostatak ukinuo staništa o kojima ovisimo. Želite li upoznati neke od njih?
Što su ključne vrste?
U ekologiji govorimo o ključnim vrstama kada imaju nesrazmjeran učinak na prirodu koja ih okružuje, iako nema mnogo primjeraka. To je obično zbog njegove uloge u hranidbenom lancu u prirodi, zbog čega je njegov nedostatak vrlo primjetan.
Jasan primjer ovih ključnih vrsta su predatori, bez kojih bi određenih biljojeda bilo u izobilju, a ekosustav bi se modificirao. Biljojedi inače uništavaju mnoge biljne vrste, pa se regulacijom njihove populacije štiti biljna raznolikost. Oni su pak vitalni za druge životinje poput insekata.
Prisutnost ili odsutnost ovih "regulatora" stabilnosti ekosustava ne samo da omogućuje zaštitu populacije životinja i biljaka. Također pomaže u održavanju izgleda područja u kojem žive. Odnosno, nepostojanje jedne ili više vrsta moglo bi uzrokovati da stanište postane sušno i izgubi sposobnost održavanja života.
Izraz "ključna vrsta" naširoko se koristi u biologiji očuvanja, zajedno s drugim konceptima kao što su kišobranske vrste i karizmatične vrste. Ove su razlike samo kvalitativni opisi živih bića, budući da su interakcije u ekosustavu složenije i zahtijevaju dubinsku analizu.Stoga je njegova upotreba ograničena na područje znanstvene komunikacije i širenja.
Ključne vrste vrsta
Prema ulozi i utjecaju koje ključne vrste imaju u ekosustavu, mogu se klasificirati u najmanje 3 različita tipa:
- Predatori: kao što je spomenuto, i mesojedi i biljojedi zaduženi su za plijen i eliminaciju prenapučenosti drugih živih bića. To omogućuje održavanje stabilnosti trofičkih mreža i strukture ekosustava.
- Mutualisti: karakterizira ih obostrano koristan odnos koji pomaže opstanku drugih vrsta. Stoga, ako nestanu, živa bića koja ovise o njihovoj dobrobiti mogla bi se izložiti opasnosti od izumiranja.
- Inženjeri ekosustava: organizmi koji fizički modificiraju svoje stanište i stvaraju povoljna mjesta za druga živa bića da naseljavaju to područje. Uglavnom, inženjeri ekosustava imaju funkciju stvaranja utočišta za druge vrste.
- Mobilizatori hranjivih tvari: to su živa bića koja su zadužena za distribuciju hranjivih tvari iz jednog ekosustava u drugi, što pomaže u poboljšanju i diverzifikaciji resursa dostupnih drugim vrstama.
Što se događa ako se uklone ključne vrste?
Ako se ključne vrste u ekosustavu iskorijene, posljedice će ovisiti o važnosti i ulozi tih organizama. Među najčešćim efektima su:
- Promjena krajolika: može biti jednostavna poput nestanka biljnih vrsta kao što su trave, drveće ili grmlje, do složenih promjena poput dezertifikacije.
- Nedostatak resursa: ako je ključna vrsta bila zadužena za mobilizaciju hranjivih tvari, moguće je da ekosustav smanjuje svoju produktivnost, a druge vrste imaju poteškoća u dobivanju hrane.
- Visoka stopa smrtnosti kod određenih vrsta: Inženjeri ekosustava odgovorni su za proizvodnju velike količine resursa, pa kada se oni eliminiraju, smrtnost nekih organizama će se drastično povećati.
- Prenapučenost određenih vrsta: kada predatori nestanu, potiče se prenapučenost nekih životinja.
Ovi učinci na ekosustav pojavljuju se zajedno, a ne odvojeno, jer su na kraju svi povezani. Ako utjecaj nije moguće kontrolirati, najvjerojatnije je da okoliš gubi sposobnost održavanja života i ostaje pustinja. Zapravo, nekoliko je ekosustava u procesu dezertifikacije, samo što im mogu trebati tisuće godina da dostignu tu točku.
Primjer Yellowstonea
Najzloglasniji slučaj vjerojatno je onaj s vukovima u Nacionalnom parku Yellowstone. Nakon njihovog nestanka, ovi predatori su ponovno uvedeni i ekosustav se potpuno promijenio. Jeleni su se namnožili na stotine i izgubili strah na određenim područjima, gdje su ubijali travu, što je uzrokovalo eroziju i promjene korita rijeka.
Ove su rijeke počele gubiti život, kao i broj malih biljaka, što je utjecalo na male ptice, medvjede i druge životinje. Povratak vukova donio je očitu rebalans u prirodni park, zbog čega se smatra klasičnim primjerom ključnih vrsta.
Morske zvijezde i morske vidre
Robert Paine je bio taj koji je predložio termin ključne vrste nakon što je pokazao dramatične učinke nestanka životinje poput morske zvijezde. Ovaj se čovjek posvetio uklanjanju ovih životinja iz bazena na plaži, zbog čega su mnoge vrste nestale, jer su morske zvijezde veliki grabežljivci.
Ovo je učinilo dvije vrste beskralješnjaka uspješnim: dagnje i morske ježince. Zanimljivo, potonji su počeli uništavati koralje, zbog čega je morsko dno u područjima bez morskih zvijezda obično lišeno života.
Morske vidre su druge vrste koje kontroliraju morskog ježa, pa je uočeno da u područjima gdje orke i druge životinje jedu morske vidre, podvodne šume algi i drugih vrsta nestaju. Ovo pokazuje da ključne vrste ne moraju biti veliki grabežljivci poput vukova.
Inženjeri ekosustava
Druge važne vrste su one koje prenose hranjive tvari i druga živa bića. Primjer je smeđi medvjed koji se hrani lososom koji prenosi hranjive tvari iz oceana u šumu. Osim toga, konzumira velike sjemenke koje zatim istiskuje kroz izmet.
Ovo je dovedeno do ekstrema u slučaju nekih velikih kornjača, tapira ili slonova. Neki primati su čak vitalni za transport određenih sjemenki koje ne mogu nositi vjetar ili kiša.
Također, životinje poput slona također mijenjaju ekosustav uništavajući ga. Bez ovih velikih biljojeda, ekosustav savane ne bi postojao i ustupio bi mjesto šumama. Zato je nestanak posljednjih mamuta u Europi vjerojatno donio povratak šuma.
Postoje još jasniji primjeri, poput dabrova, koji stvaraju brane, tako da je to doslovno inženjer. Te se brane na kraju pretvore u močvare i močvare koje su izvor života. Ljudska bića ovise o tim ekosustavima, stoga moramo zaštititi ključne vrste koje jamče naš opstanak.