Život u slobodi znači neumornu borbu za opstanak za sve vrste koje čine ekosustav. Zato su neki od njih, posebno kukci, razvili nevjerojatne tehnike za izbjegavanje grabežljivaca, poput mijenjanja boje svojih krila.
Ovo je slučaj nekih leptira koje ćete vidjeti sljedeće. Sve donedavno, kromatske varijacije ovih životinja bile su misterij koji ljudi godinama nisu mogli razotkriti. Nedavno je došlo do niza zanimljivih otkrića koja objašnjavaju plastičnost krila nekih Lepidoptera.
Mogu li leptiri promijeniti boju svojih krila?
Prvo što treba odgovoriti na ovo pitanje: iznenađujuće, da. To nije nešto što se može promatrati golim okom, pa je teško pomisliti da jedno tako jednostavno biće poput beskralješnjaka može promijeniti boju.
Funkcija ove sposobnosti je, kao što se moglo očekivati, da prevari predatore. Stručnjaci koji su htjeli istražiti ovaj fenomen usredotočili su se na vrstu Heliconius numata, koja mijenja boju svojih krila kako bi oponašala druge vrste, poput leptira monarha, kojeg ptice odbijaju.
Poznato je da se vrste leptira iz roda Heliconius stapaju jedna s drugom, zbog čega su predmet proučavanja.
Ova sposobnost poznata je kao Müllerova mimikrija, u kojoj različite vrste sa osobinama koje odbijaju grabežljivce, kao što su svijetle boje ili otrov, mijenjaju svoj izgled kako bi sličile jedna drugoj.
A kako mogu promijeniti boju svojih krila?
Da bi saznali kako ova mimikrija funkcionira, istraživači su locirali i sekvencirali kromosomsku regiju odgovornu za uzorke krila Heliconius numata. Kroz genetske studije može se dati odgovor na ovaj događaj.
Tijekom ove studije objavljene na portalu JSTOR, znanstvenici su mogli uočiti da obrazac varijacije kontrolira nekoliko gena, čija kombinacija pogoduje mimikriji i, zauzvrat, sprječava kombinacije koje proizvode nemimetičke obrasce.
Studija je također otkrila da 3 verzije istog kromosoma koegzistiraju u DNK ove vrste, a svaka verzija na različite načine kontrolira uzorke krila. Što to znači? Pa, genom omogućuje rađanje leptira koji izgledaju potpuno različiti jedni od drugih, unatoč tome što imaju isti genetski sastav.
Mimikrija u izmijenjenom okruženju
Vrsta Heliconius numata nije jedini leptir koji mijenja boju svojih krila kako bi pogodovao svom opstanku. Nadalje, ova tehnika se ne temelji samo na interakciji s predatorima, već i s okolišem.
Jasan primjer toga bila je pojava crnokrilih moljaca u razdoblju industrijske revolucije u Engleskoj, još u 19. stoljeću. Studija Sveučilišta u Liverpoolu iz 2011. otkrila je da je brezov moljac (Biston betularia) promijenio boju svojih krila kako bi se kamuflirao od debla prekrivenih čađom industrije.
Ova je studija postavila jedan od temelja demonstracije da ljudsko uplitanje u okoliš utječe na cijeli ekosustav. Ti su leptiri, kad su konačno sletjeli na breze bez čađe, bili jasno vidljivi predatorima, uz popratni pad populacije.
Čovjek također može dugoročno utjecati na fenotipsku ravnotežu vrste.
Zaključci: očuvanje leptira danas
Leptiri, kao i mnogi drugi kukci, neophodni su za održavanje ravnoteže okoliša. Njihova je funkcija vitalna kao oprašivači i služe kao hrana drugim vrstama. Sami ovi zadaci već bi trebali pokazati da je bitno boriti se za njihovo očuvanje.
Zagađenje i klimatske promjene čimbenici su koji su najviše utjecali na populacije leptira. Mnoštvo zemalja već je započelo svoje programe očuvanja ovih lepidoptera, među kojima je i popis vrsta kako bi se otkrilo koje bi mogle biti u opasnosti od izumiranja.
Ekološka i društvena edukacija novih generacija ključ su da svijetle boje ovih lepidoptera ostanu letjeti među nama. Neophodna je posljednja misao: ako leptiri odluče promijeniti boju svojih krila, neka to ne bude zbog ljudi.
