Konidi (Conidae) su porodica mekušaca puževa, poznatih kao češeri. Do danas je opisano više od 700 različitih vrsta koje su od davnina nastanjene u svim tropskim i suptropskim morima planeta.
Ova su stvorenja popularna zbog svojih ljuštura s lijepim uzorkom i snažnim otrovima.
Konide su opasno lijepe
Zanimljivo je znati da su ovi mekušci mesožderi, te da za hvatanje svog plijena koriste otrovni organ. Sastoji se od zuba u obliku harpuna koji se hrani žlijezdom koja proizvodi otrov, dovoljno snažan da paralizira plijen, obično druge mekušce, crve i male ribe.
U obitelji conidae postoje vrste kao što su Conus geographus, Conus aulicus, Conus textile, Conus marmoreus ili Conus leopardus, s otrovima toliko snažnim da mogu uzrokovati smrt čovjeka. Važno je napomenuti da svaka vrsta puževa češera proizvodi drugačiji otrov.
Svaki je otrov rezultat mješavine stotina do tisuća pojedinačnih otrova, zvanih konotoksini.
Unatoč poznatoj sporosti puževa, konidi mogu vrlo brzo pucati u svoj proboscis, uspijevajući paralizirati i progutati plijen iste veličine kao njihova ljuštura ili čak i veći. Postoje studije koje su utvrdile da ova stvorenja mogu selektivno mijenjati sastav otrova kako bi ga prilagodili svakom plijenu.
Konidi kao potencijalni izvor ljekovitih spojeva
S obzirom na izuzetnu selektivnost konidnog otrova, desetljećima je namjera bila iskoristiti ove prirodne spojeve za razvoj lijekova.
Konotoksini se koriste kao farmakološki alati za proučavanje signalizacije boli, budući da imaju potencijal postati nova klasa lijekova protiv bolova. Kako znanost napreduje u sofisticiranijim metodama analize, proučavanje konidnih otrova postaje sve više obećavajuće.
Posljednjih godina postignut je napredak u otkrivanju mnogih novih sekvenci konotoksina od terapeutskog interesa. Međutim, sinteza i farmakološka karakterizacija bile su relativno spore.
Perspektiva u ovom polju istraživanja je ohrabrujuća, jer se procjenjuje da postoji 70 000 različitih konotoksina u svim vrstama konida, a manje od 1% peptida koji ih sačinjavaju je okarakterizirano.
Priča o uspjehu Conus geographus Venom
Zanimljivo je znati da je proučavanjem otrova Conus geographusa bilo moguće identificirati male proteine ili peptide s antagonističkom aktivnošću nikotinskih acetilkolinskih receptora.
Ovi konotoksini su ono što paralizira pužev plijen. Drugi konotoksin djeluje na receptore zvane NMDA. Ovaj receptor kod ljudi je uključen u percepciju boli, pamćenje i učenje.
Iz ovih studija proizašao je peptid Con-G, snažan analgetik selektivniji od morfija. Ako uzmemo u obzir da je bol jedan od glavnih uzroka invaliditeta u svijetu, možemo cijeniti vrijednost ovih otkrića.
- Con-G peptid se pokazao učinkovitim u liječenju kronične neuropatske boli. Ovu bol obično pate pacijenti s rakom, artritisom, herpesom, dijabetesom i AIDS-om.
Uporaba ovih peptida nije ograničena na liječenje. S obzirom na njihovu izuzetnu specifičnost, konotoksini mogu biti korisni u razjašnjavanju biologije koja stoji iza boli.
Drugi konotoksini koji induciraju trans kod konidnog plijena su analozi inzulina
Nedavna studija utvrdila je da otrov C. geographus sadrži specijalizirane inzuline, koje su nazvali "Con-Ins" . Aktivnost ovih toksina ključna je u strategiji lova ove vrste i, potencijalno, drugih konida.
Autori su otkrili da sadržaj inzulinskih analognih peptida C. geographus otpuštenih u vodu izaziva hipoglikemiju. Inzulin u otrovu ne dovodi nužno do smrti plijena, već do njegove sedacije i dezorijentacije što omogućuje pužu da ga proguta bez otpora.
Konačno, dokazi o peptidima sličnim inzulinu u otrovima drugih konidnih vrsta ukazuju na opću ulogu ovih toksina kao strategije hvatanja plijena.