Jedan od najvećih ekoloških problema današnjice je korištenje plastike i njezina razgradnja. U prirodi ove predmete dobivene iz nafte obrađuje vrlo malo životinja, što dovodi do prekomjernog nakupljanja koje se nikada ne može popraviti. Međutim, nedavno su opisani neki supercrvi koji su sposobni transformirati stiropor (vrstu plastike) u hranu.
Ekstrudirani polistiren ili još nazvan pjenasti polistiren jedna je od najčešće korištenih plastičnih masa za pakiranje hrane, pa čak i kućanskih aparata. Iz tog razloga je normalno da je njihov otpad prekomjeran i opasan za okoliš.Zato je toliko važno postojanje supercrva koji pretvaraju stiropor u hranu. Saznajte više o njima u sljedećem prostoru.
Zašto je plastiku teško razgraditi?
Plastika se sastoji od golemih molekula koje se nazivaju makromolekule, koje su umjetno stvorene od manjih molekula ugljika. Taj se proces naziva polimerizacija i uzrokuje njihovu veliku kemijsku inertnost. Drugim riječima, nisu toliko osjetljivi na oksidaciju, vlagu ili napade nekih kemijskih proizvoda.
To znači da mikroorganizmi, poput bakterija, gljivica i protozoa, vrlo teško pretvaraju plastiku u organsku tvar. Dakle, prirodna razgradnja, koja bi trebala trajati samo nekoliko mjeseci ili nekoliko godina, traje nekoliko stotina godina.
Zahvaljujući svojim inertnim karakteristikama, plastika je postala previše korisna za ljudski život jer pomaže u zaštiti hrane od prirodne degradacije.Međutim, taj isti kapacitet ih čini ozbiljnom opasnošću za ekosustav jer im je potrebno između 100 i 1000 godina da se raspadnu.
Supercrvi koji jedu polistiren
Studija objavljena u časopisu Environmental Science & Technology spominje da različite vrste crva brašnara mogu preživjeti u okolišu kontaminiranom polistirenom. Osim toga, uspjeli su probaviti velike količine te plastike i pretvoriti je u ugljični dioksid.
Ovi mali crvi su zapravo ličinke brašnara (Tenebrio spp.), pa je bilo previše iznenađujuće da imaju takvu sposobnost. Kao da to nije dovoljno, mogli su preživjeti samo konzumirajući stiropor bez ikakvih drugih vrsta dodataka prehrani.
2022. godine grupa znanstvenika sa Sveučilišta Queensland (Australija) shvatila je da crv brašnar nije jedini koji može jesti polistiren.Druga vrsta kornjaša po imenu Zophobas morio također je imala tu sposobnost i čak je završila svoj cijeli životni ciklus samo s ovom plastikom kao hranom.
Zašto se zovu supercrvi?
Važno je napomenuti da razgradnja polistirena ne dovodi do njegove upotrebe kao izvora hrane. Gledano s druge strane, sama činjenica da su crvi brašnari sposobni razgraditi ovu plastiku ne znači da dobivaju hranjive tvari njezinom konzumacijom. To se događa s ličinkama iz roda Tenebrio.
U slučaju Zophobas morio, crvi razgrađuju stiropor i time dobivaju energiju i hranjive tvari, što ih čini super crvima. Zahvaljujući ovoj jedinstvenoj značajci, otvara se mogućnost njihove upotrebe za smanjenje onečišćenja plastičnim otpadom.
Kako uspijevate razgraditi polistiren?
Sposobnost supercrva da razgrađuju polistiren osiguravaju mikroorganizmi koji nastanjuju njihova crijeva.Ova mala bića uništavaju plastične molekule i oslobađaju svoje hranjive tvari. Bez njih bi komadići stiropora prošli kroz cijeli probavni sustav i izašli nepromijenjeni.
U laboratoriju je 100 supercrva sposobno razgraditi između 34 i 39 miligrama stiropora dnevno. Oko 50% plastike iskoristit će se kao hranjive tvari, dok će se ostatak pretvoriti u ugljični dioksid.
Posljednji korak
Mikroorganizmi koji nastanjuju crijeva superglista vrlo su raznovrsni i različiti, budući da svaki od njih podržava probavu na drugačiji način. Među svima njima samo je nekoliko onih koji doista podržavaju uništavanje i iskorištavanje plastičnih dijelova. Iz tog su razloga znanstvenici koristili metagenomske tehnike za analizu crijevne mikrobiote i pronalaženje krivaca.
Iako zvuči jednostavno, proces je dugotrajan i uključuje analizu ogromne količine podataka. Zahvaljujući tome, jedino što se postiglo jest identificirati rodove bakterija Pseudomonas, Rhodococcus i Corynebacterium kao moguće krivce.
Iako gen ili geni uključeni u razgradnju polistirena nisu identificirani, ovo je istraživanje jasan napredak u borbi protiv onečišćenja plastikom. Vrlo je vjerojatno da će se sljedeći korak fokusirati na pronalaženje enzima odgovornih za ovaj fenomen. To bi bilo dovoljno za njihovu sintetičku proizvodnju u velikim količinama bez oslanjanja na crve.
Kao što vidite, moglo bi trebati još nekoliko godina da se riješi problem onečišćenja plastikom. Međutim, trenutačni razvoj obećava, a očekivanja su velika. U ovom trenutku ostaje samo nadati se da će se istrage odvijati glatko i da će čovječanstvo uskoro uživati u njihovim blagodatima.