Sahara je jedan od najprostranijih i najsurovijih ekosustava na planetu. To je treća najveća pustinja na svijetu, nakon Antarktike i Arktika, koje spadaju u kategoriju zaleđenih pustinja.
Geografija pustinje Sahare
Ime ove pustinje dolazi od arapske riječi ṣaḥrāʾ, što znači 'pustinja', kao i njene množine, ṣaḥārāʾ. Također je povezan s pridjevom ashar, koji se koristi za opisivanje crvenkaste boje ravnica bez vegetacije.
Pustinja Sahara proteže se većim dijelom Sjeverne Afrike. S više od 9.065.000 četvornih kilometara, zauzima gotovo onoliko koliko i Sjedinjene Države.
'Velika pustinja' je podijeljena na Zapadnu Saharu, planine Hoggar, planine Tibesti i Zračne planine. Najviša točka u Sahari je vulkan Emi Koussi, visok 3415 metara.
Život prije i poslije pustinje
Prije nekoliko tisuća godina, Sahara je imala dovoljno vodenih rezervi za život životinja i ljudi koji su živjeli u okolnoj zemlji.
Nekoliko je studija pokazalo da je Sahara bila plodno područje puno života koje je bilo dom čak i krokodilima. Proučeni fosili doveli su do otkrića vrsta dinosaura koje su živjele na tom području, poput Afrovenatora ili Ouranosaurusa.
Različiti špiljski crteži također nam govore o žirafama, slonovima i lavovima koji su nekoć živjeli u onome što danas znamo kao najvećoj pustinji na Zemlji. Danas ni fauna ni flora nemaju nikakve veze s onim što je bilo u prošlosti.
Kao iznimnu točku biološke raznolikosti imamo dolinu Nila i sjeverni dio pustinje, gdje rastu biljke tipične za mediteransku klimu, poput masline.
Razorna klimatska promjena u Sahari dogodila se 1600. godine prije Krista, nakon pomaka Zemljine osi koji je uzrokovao neobičan porast temperatura. Faunu koja preživljava u ovim surovim uvjetima uglavnom čine škorpioni, zmije, deve i male vrste glodavaca, među ostalima.
Škorpion kojeg možemo naći na ovim prostorima dostiže i do 10 centimetara i jedan je od najotrovnijih na svijetu. Najveći sisavac kojeg možemo pronaći je Addax nasomaculatus, koji se naziva i jednostavno addax.
Šakali i hijene također obitavaju u dinama i glavni su grabežljivci addaxa i deva. Mala, kompaktna pustinjska lisica još je jedan pustinjski mesožder koji živi u tunelima koje kopa u pijesku kako bi se izolirao od vrućine.
Problem dezertifikacije
Ako je Sahara od područja plodne zemlje i raznolike faune i flore postala sušno i nenaseljeno područje kakvo danas poznajemo, to je zbog gore navedene promjene u kopnenoj osi koja je dovela do porast temperatura previsok za život.
U slučaju Sahare, govorimo o slučaju dezertifikacije, budući da je degradacija okoliša nastala zbog prirodnih uzroka. Trenutno, problem s kojim se naša područja suočavaju je dezertifikacija, u kojoj je degradacija uzrokovana djelovanjem čovjeka.
Uključeno u Konvenciju UN-a o borbi protiv dezertifikacije iz 1994., definirano je kao "proces degradacije zemljišta u sušnim, polusušnim i suhim subhumidnim područjima, što je rezultat različitih klimatskih i ljudskih čimbenika" .
Glavni uzroci koji mogu dovesti do ove pojave su:
- Ekološki čimbenici poput vrste tla i ekosustava.
- Ljudsko djelovanje, posebno vezano za krčenje šuma, koje dovodi do erozije tla koja oštećuje plodni sloj zemlje do te mjere da se vegetacijski pokrov sve teže obnavlja. Požari i prekomjerno iskorištavanje vodonosnika također imaju iste rezultate.