O dodou (Raphus cucullatus) napisano je više nego o bilo kojoj drugoj ptici na svijetu. Nažalost, većina podataka koji su preživjeli do danas potječu iz legendi i ilustracija koje su, iako spektakularne, dovele do pogrešaka o tome što je ova životinja zapravo bila i kako je izumrla.
Fizički izgled dodoa
Dodo je bio ptica golub koja nije letjela, nalik kolumbiformnom golubu, endemična za otok Mauricijus u Indijskom oceanu. Od nje su pronađeni samo ostaci kostura, crteži i priče.
Na temelju prikupljenih podataka, istraživači vjeruju da je to bila velika i teška ptica: mogla je doseći metar visine i težiti između 13 i 25 kilograma.Njihove bedrene kosti, tibije i tarzi bili su dugi, pa su dodoi morali imati vrlo mišićave noge. S druge strane, kosti krila pokazuju da su ti udovi bili jako smanjeni, pa nisu mogli letjeti.
Ostaci kostura također pokazuju da je dodo imao veliki kljun, dug oko 20 centimetara. Njegov oblik otkriva da je to bila uglavnom zrnojeda ptica – hranila se velikim sjemenkama i plodovima. Njegova najvjerojatnije omiljena hrana bile su sjemenke drveta tambalacoque (Sideroxylon grandiflorum).
Studija objavljena u časopisu Zoological Journal of the Linnean Society pokazala je da su dodoi imali visoko razvijen mirisni bulbus. Kao posljedica toga, sada znamo da su dodoi imali izuzetno razvijen njuh, i to im je vjerojatno pomoglo da pronađu sjemenke zakopane duboko u zemlji, koje su iskopali svojim snažnim šapama.
Kako je i zašto dodo izumro?
Ljudskim bićima je trebalo manje od 100 godina da ubiju dodoa. Od njihova dolaska na otok u 16. stoljeću, ljudi su lovili te i druge ptice koje prirodno nisu imale predatore. Dakle, nisu imali ni načina da se brane.
Čini se da je dodo bio vrlo pitoma ptica, lako se uhvatila i nije pokazivala strah od novih doseljenika na otoku. Zbog toga su mornari lako lovili dodoe, što je dovelo do njihovog izumiranja.
Posljednje pouzdano zabilježeno viđenje bilo je 1662. Kasnije, druga izvješća mogu upućivati na sličnu pticu koja bi se mogla zamijeniti s dodom, crvenom šikarom (Aphanapteryx bonasia). Unatoč tome, statističke tehnike za predviđanje vjerojatnosti izumiranja neke vrste, objavljene u časopisu Science, pokazuju da je vrlo vjerojatno dodo odolijevao sve do 1690. godine.
Druge ptice u istoj situaciji
Dodo nije jedina ptica neletačica koja je izumrla ljudskim djelovanjem. Zapravo, popis ptica koje su nestale sa Zemlje u razdobljima kraćim od jednog stoljeća, otkako su prešle put čovjeka, broji više od stotinu. Zatim vam pokazujemo mali niz primjera nekih ptica koje su već izumrle iz istih razloga kao i dodo.
- Crvena tračnica (Aphanapteryx bonasia)
- Ptica slon (Aepyornis maximus)
- Južnootočki divovski moa (Dinornis robustus)
- Obalna Moa (Euryapteryx curtus)
- Obični kivi (Apteryx australis)
- Emu King Island (Dromaius novaehollandiae ater)
- Emu s otoka klokana (Dromaius baudinianus)
- Arapski noj (Struthio camelus syriacus)
- Patka otočna amsterdamska (Anas marecula)
- Sjevernootočka guska (Cnemiornis gracilis)
- Divovski strepnjak (Pinguinus impennis)
- Aptornis sjevernog otoka (Aptornis otidiformis)
- Hawkinsova tračnica (Diaphorapteryx hawkinsi)
- Vjeverica Svete Helene (Aphanocrex podarces)
Izumiranje vrsta nije štetno samo za organizam koji je uključen. Svaka vrsta igra temeljnu ulogu u globalnoj ekologiji, koliko god mala bila. Posljedice tako brojnih izumiranja mogu utjecati na sva bića koja nastanjuju planet.
