Klasifikacija virusa kao živih organizama ili nije tema o kojoj se raspravlja već godinama, budući da se čak ni znanstvenici ne mogu složiti s tim. U ovom trenutnom dobu globalne pandemije zbog koronavirusa COVID-19, operacija i podrijetlo virusa teme su koje su na dnevnom redu. Zbog toga sebi postavljamo nekoliko pitanja Što je virus? Kako radi? Jesu li virusi živi?
Ovdje pokušavamo razjasniti moguće odgovore na ova pitanja, jer se čini da odgovor ovisi o tome što smatramo "životom" ili "životom".
Što je virus?
Riječ virus dolazi od "otrov" na latinskom. Krajem 19. stoljeća istraživači su shvatili da su određene zarazne bolesti, poput bjesnoće, uzrokovane česticama manjim od bakterija, ali da se ipak mogu prenijeti. Do tada nije postojala jasna definicija o čemu se radi.
Danas znamo da se virus sastoji od:
- Genetski materijal koji može biti DNA ili RNA,
- proteinska ljuska zvana kapsida koja okružuje genetski materijal,
- ovaj skup može biti zaštićen dodatnim slojem, a lipidna ovojnica potječe od membrana stanica koje inficira. To su takozvani virusi s ovojnicom.
Zasad nam se virus više doima kemijskim kompleksom nego organizmom.
Kad virusi inficiraju stanicu, tzv stanica domaćin, ovi zaštitni omotači se odbacuju i genetski materijal se ubrizgava u stanicu. U to vrijeme koristi mehanizam replikacije domaćina za proizvodnju tisuća kopija svoje DNK ili RNK i na taj način može generirati svoje kopije.
Stoga virusi ovise o drugim stanicama za sintezu proteina, sintezu nukleinskih kiselina i cijeli skup biokemijskih aktivnosti koje im omogućuju umnožavanje i prijenos.
Virusi imaju jednostavne životne cikluse, temeljene na sekvestraciji stanica domaćina.
Živ ili ne, to je pitanje
Nakon svega o čemu smo gore govorili, Možemo li viruse smatrati beživotnim parazitima?
Bakterija je jedna stanica koja sama po sebi može stvarati energiju i razmnožavati se, osim što obavlja sve aktivnosti potrebne za njezin opstanak, zbog čega kažemo da je živa.
Kako Luis Villarreal, doktor biologije i direktor Centra za istraživanje virusa na Kalifornijskom sveučilištu, objašnjava:
Ali što je sa sjemenom? Sjeme se ne može smatrati životom. Međutim, ima potencijal za život i može se uništiti. U tom smislu virusi su više poput sjemena nego živih stanica. "
Mnogi mikroorganizmi poput bakterija i arheja koji se smatraju živim bićima, u stresnim situacijama ili u kojima nedostaje hranjivih tvari, mogu ući stanje latencije. Ovuda, inaktivirani su i smanjuju njihovu metaboličku aktivnost a kad su uvjeti optimalni, nastavljaju se.
U ovom slučaju, na pitanje, Jesu li uspavane stanice žive? ljudi odgovaraju da, ali biokemijski su te bakterije u "inertnom" stanju i stoga zapravo ne bi bile žive.
Isto se događa sa sporama nekih gram-pozitivnih bakterija, koje su biokemijski inertne, ali se mogu, ali i ne moraju ponovno razmnožavati.
Kao što vidiš, problem dolazi kada je u pitanju razlikovanje onoga što se smatra živim ili ne.
Kada govorimo o virusima, obično ih klasificiramo kao neživa ili acelularna bića, jer se ona ne mogu sama razmnožavati i izvan stanice domaćina su u latentnom stanju.
Stvarno mogli bismo reći da su virusi između onoga što je živo i ne: Nemaju sposobnost samostalne replikacije, ali to mogu učiniti u živim stanicama i tako utjecati na ponašanje domaćina.
I što misliš?
Odgovor na pitanje "jesu li virusi živi?" Ovisi o konceptu koji imamo o definiciji što znači biti "živ", ali doista, bez obzira na odgovor, čini se da nas to ne dovodi do bilo kakvog konstruktivnog razvoja u tom pitanju.
U svakom slučaju, željeli bismo ostaviti otvorenim pitanje što mislite da je živo? da se čitatelj zapita i upita koje je mišljenje o tim mikroorganizmima te smatra li ih živima ili ne.
