Čini se da majmuni kradu kad im se ukaže prilika urezani u kolektivnu maštuMeđutim, istina je da se takvo ponašanje događa osobito u područjima potpuno nekontroliranog turizma, gdje je ljudsko biće glavni uzrok ovakvog ponašanja, što može imati ozbiljne posljedice.
Majmuni pljačkaju turiste
Mnogi ljudi vide privlačenje majmuna i drugih primata u divljini. Vrlo su popularna skupina životinja pa svatko tko putuje u određena područja Južne Amerike, Afrike ili jugoistočne Azije želi komunicirati s tim životinjama.
To su koristili mnogi ljudi i tvrtke, pa se u mnogim turističkim područjima ova vrsta ponašanja promiče prodajom hrane za majmune ili nereguliranjem ove vrste aktivnosti. Realnost je takva da na mjestima poput Gibraltara ili Tajlanda mnogi ljudi odlaze s hranom na mjesta gdje postoje navikli divlji primati, pa je normalno da hranu na kraju povežu s čovjekom.
Mi primati smo vrlo inteligentne i prilično prilagodljive životinje pa smo željni iskorištavanja novih resursa, poput turista. To je zbog toga ti primati koji žive u turističkim okruženjima obično troše mnogo manje vremena na prehranu budući da konzumiraju hiperkaloričnu hranu koju su proizveli ljudi i za njih.
Opasnosti nekontroliranih interakcija s primatima
Među primatima dijelimo jezične osnove: majmuni i ljudi gestama lica komuniciraju na vrlo složen način, nešto što se teško može vidjeti u drugim skupinama životinjskog svijeta, poput ptica i gmazova. Ali ipak, Baš kao što bi se Šveđanin i Nigerijac teško razumjeli, iako oboje koriste govorni jezik, istina je da se isto događa i među nama.
Jasan primjer je ljudski osmijeh, toliko iskorištavan u svijetu kinematografije: mnogi primati koji nisu ljudi, poput poznatog tvrdoglavog majmuna kapucina, obučeni su napraviti ovo lice. Problem je u tome što kod primata obično predstavlja lice pokornosti i straha, koji se općenito javljaju nakon agresije ili sukoba.
To znači da su mnoge životinje obučene sa strahom da naprave ovo lice, a također i da ljudsko biće povezuje ovo lice s nečim prijateljskim kada to nije. Zato su napadi majmuna na ljude česti, jer predstavljaju više od 20% ugriza životinja. U mnogo navrata mislimo da nam majmun šalje poljupce ili se smiješi i zapravo nam prijeti, pa vraćanje geste iz neznanja može biti skupo.
Napad jedne od ovih životinja ne predstavlja samo rizik mjeren ugrizom, već i bolest.
Iako je prijenosni kapacitet mnogih virusnih bolesti nepoznat, istina je takva S ostatkom primata dijelimo bolesti poput AIDS -a, ebole, bjesnoće ili nekih smrtonosnih herpesvirusa.
Prijetnje primatima od interakcija s ljudima
Problem je u tome što se ova aktivnost hrani samom sobom, a što će više turista dosađivati tim životinjama, majmuni sve više kradu, do te mjere da se smatraju opasnima. Na Gibraltaru su životinje žrtvovane jer su počele ulaziti u kuće, što je nešto neprihvatljivo u vrsti poput gibraltarskog makaka, kojem prijeti izumiranje.
Naravno, konzumacija ljudske hrane ima ozbiljne posljedice na zdravlje ovih životinja: jasan primjer je ono što se dogodilo mirnim pavijanovima. Grupa njih umrla je od konzumiranja ljudske hrane. Osim toga, ljudi također mogu prenijeti bolesti na ove životinje, poput prehlade i prehlade na vrste poput planinske gorile.
Kad idemo vidjeti te životinje na njihovo stanište, moramo to učiniti oprezno i ne padati u našu želju za interakcijom s njima. Moramo otići u odgovorne rezervate gdje se te životinje ne eksploatiraju, što se savršeno može vidjeti u daljini pomoću dalekozora i kamera.
Na ovaj način možemo se boriti protiv često korištenog klišea koji kaže da majmuni kradu, te možemo uživati u njihovom prirodnom ponašanju čak i ako nam ne dopuštaju da napravimo kul fotografiju.