Poznat po tome što je jedna od najbržih životinja na svijetu, očuvanje geparda pokazuje da bez istraživanja i podrške ovoj vrsti čak ni gepard neće moći izbjeći izumiranje. Ovoj vrsti mačaka iz Starog svijeta prijete različiti čimbenici, od kojih je jedan njezina osebujna povijest života.
Očuvanje geparda: njegov osjetljivi genom
Prije otprilike 12.000 godina, u kasnom pleistocenu, geparda je bilo u Americi, Europi i Aziji. Njegovo naglo izumiranje svih ovih područja proizvelo je ono što je poznato kao usko grlo.: Kako je malo preživjelih vrsta, genetska varijabilnost je smanjena, nešto što pate potomci i što ima posljedice na njihovu reprodukciju i otpornost na zarazne bolesti, što je vrlo važno za očuvanje geparda.
Ova niska genetska varijabilnost i homozigotnost, čak i veća nego u vrsta poput planinske gorile, imala je posljedice: gepardi imaju ogromne probleme s reprodukcijom, barem u zatočeništvu.
Studija objavljena 1981. otkrila je to koncentracija sperme sperme različitih geparda bila je 10 puta niža od koncentracije mačaka domaćih, te da je 71% tih predstavljalo morfološke promjene.
Ovim problemima pridodaje se gepardova toplina, koju je teško razlikovati, pa je teško odlučiti kada dvije životinje staviti zajedno u programe uzgoja i očuvanja geparda.
Također utječe na očuvanje geparda usprkos njegovoj otpornosti na zarazne bolesti: gepard je vrlo osjetljiv na bolesti koje trpe domaće mačke, poput infektivnog peritonitisa kod mačaka, koji uzrokuje 60% žrtava u usporedbi s 2% u mačaka. Zanimljivo je da zbog ovog genoma gepardi teško odbacuju presadke kože čak i ako su od drugih pojedinaca.
Trenutno stanje geparda
Očuvanje geparda potrebno je više nego ikad: trenutno je na planetu ostalo manje od 10.000 geparda, od toga trećina u Namibiji. U posljednjih 100 godina nestalo je 90% geparda na planeti.
Gepardi su jedna od divljih mačaka koje najviše pribjegavaju napadanju stoke u Africi, možda zato što im je najvjerojatnije oduzeti plijen drugim vrstama, poput lavova ili hijena. To je izazvalo sukob sličan onom koji imamo u Španjolskoj s iberijskim vukom: Krajem 20. stoljeća ovaj je sukob ubio gotovo 1.000 životinja svake godine.
Još jedna prijetnja očuvanju geparda, osim zaraznih bolesti, je i njegova ilegalna trgovina zbog maskotizma.
Kako bi to ispravili, udruge poput Fond za očuvanje geparda provoditi obrazovne aktivnosti, odgovoran ekoturizam i podupiranje lokalne stoke korištenjem autohtonih pasmina pasa za zaštitu stoke.
Pas koji se koristi za zaštitu stoke od ovog predatora, a time i za promicanje očuvanja geparda, je turski kangal pas, koji se pokazao kao veliki saveznik lokalnih poljoprivrednika, uvelike smanjujući sukob između obje strane.
