Pčele su najvažniji oprašivači u životinjskom svijetu. Toliko da je 2010. godine Koordinator organizacija poljoprivrednika i stočara zatražio u manifestu UNESCO -a njegovu proglašenje svjetskom baštinom. Osim toga, pčele i njihov med imaju važnu ulogu u gospodarstvu zemlje.
Zašto su pčele toliko važne?
Pčele doprinose približno 80% oprašivanju insekata, a učinkovitost oprašivanja nadmašuje učinkovitost drugih vrsta insekata, ptica i sisavaca.
FAO (Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu) ističe da71 od 100 usjeva koji osiguravaju 90% svjetske hrane ovisi o oprašivanju pčela.
Jasno je da je njihova funkcija oprašivanja ključna, ali važnost pčela tu ne prestaje. Proizvodnja meda vrlo je važan ekonomski izvor. Španjolska je vodeći proizvođač meda u Europi.
Pčele i njihov med
Pčele proizvode med iz nektara cvijeća. Ovisno o podrijetlu nektara, med se proizvodi različito. Zato na tržištu možemo pronaći toliko raznolikosti. Neki od njih su med od ružmarina, med od eukaliptusa, tisuće cvjetova, cvijet naranče, majčina dušica, lavanda …
Med se stvara u saću od ovog nektara na određenoj temperaturi, proizveden toplinom koju pčele emitiraju u saću i ventilacijom koja se stvara mahanjem krila.
Med je koncentrirani izvor hrane za pčele i služi kao rezerva prije i nakon razdoblja cvatnje.. Iz tog razloga važno je ostaviti znatan postotak meda u košnici.
Monokultura smanjuje biološku raznolikost okoliša, što utječe i na zdravlje ovih domaćih pčela, koje pelud mogu dobiti samo iz usjeva u kojem rade, pa ih proizvođači ovih košnica moraju početi umjetno hraniti.
Nestanak pčela
Broj pčela se drastično smanjuje. Godišnje nestane između 20 i 35% europskih pčela. A u Sjedinjenim Državama ta brojka doseže 50%.
Nestanak pčela uvelike je posljedica uporabe pesticida. U svojoj knjizi Tiho proljeće Rachel Carson znanstveno pokazuje štetu koju određene kemikalije pesticida nanose ekosustavu.
Neonikotinoidni insekticidi koji sadrže tiametoksam, imidakloprid i klotianidin su otrovni za pčele, prema Europskoj agenciji za sigurnost hrane (EFSA).
Europska komisija je 2013. godine odlučila postaviti ograničenja na njegovu uporabu u poljoprivredi. Neonikotinoidi su već podložni djelomičnim zabranama u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Sloveniji, ali ne i u Španjolskoj.
Drugi odlučujući faktor u nestanku pčela su klimatske promjene. Povišene temperature i niske količine padalina utječu na cvjetanje i sadržaj bjelančevina peludi, što otežava hranjenje pčela tijekom zime.
Gubitak staništa također ima veliki utjecaj na naseljavanje divljih košnica. Zapravo, uobičajeno je vidjeti košnice instalirane u blizini kuća ili na mjestima na kojima prije nisu boravile.
Poljoprivredna eksploatacija, zbog nedostatka prirodnih oprašivača na tom području, zahtijeva pčele. Ta potražnja stvara tržište za pčele 'dizajnirane' da budu učinkovitije i otpornije na štetočine poput varoe, roda grinja koje napadaju košnice. Pčele upoznate s pčelarstvom natječu se za resurse i istiskuju lokalne.
Organski uzgoj
Postoje pčelarske tvrtke s jednom obitelji koje su zadužene za premještanje košnica, rezanje meda, vađenje, pakiranje i proizvodnju. Ova manjina mora se natjecati sa stranim masovnim proizvođačima meda koji prodaju svoje proizvode mnogo niže kvalitete po znatno sniženim cijenama na tržištu.
Održivija proizvodnja i potrošnja pčelinjih proizvoda, globalna svijest o klimatskim promjenama i zaštita biološke raznolikosti neki su od čimbenika koji bi mogli pomoći zaustaviti nestanak pčela i drugih vrsta, što za sobom povlači ogromne ekološke i gospodarske gubitke u cijelom svijetu.
