Komunikacija nije samo ljudska vrsta, budući da se životinje izražavaju koristeći različite vrste signala, kemijske, zvučne, mirisne ili vizualne.
Ovi znakovi ukazuju na vrlo različite informacije o pojedincu: njegov status, spolno stanje i teritorij drugim živim bićima svoje vrste ili različitih vrsta.
Kod primata, komunikacija je složenija i sposobni su naučiti cijeli jezik s kojim će komunicirati s nama. U prirodi, čimpanze, gorile i drugi primati komuniciraju unutar svoje društvene skupine, uspostavljajući tako različite vrste odnosa. Postoje i iznimni slučajevi, poput predmeta ljudskog jezika.
Primati mogu naučiti znakovni jezik
Uobičajeni eksperiment s primatima je učenje znakovnog jezika, a Washoe je bio pionir šimpanze u ovoj vrsti učenja. Istraživači Allen i Beatriz Gardner, 1966., uspjeli su ga naučiti približno 150 različitih znakova.
Washoe je koristila znakove koje je naučila komunicirati sa svojim skrbnicima te ih je integrirao i kombinirao u svom svakodnevnom životu kako bi u svakom trenutku izrazio ono što želi. To znači da je bio u stanju razumjeti i koristiti jezik u bilo kojem kontekstu za prenošenje emocija, tražiti nešto ili nešto opisati, uvijek koristeći kratke "fraze".
Šimpanza je mogla tražiti zagrljaje, hranu ili pažnju te je shvatila apstraktnije pojmove poput "biti tužan" ili "tražiti oprost".
Ključno je bilo iskoristiti prirodno kretanje primatovih ruku za učenje jezika, od prethodnih komunikacijskih eksperimenata na primatima korištenje govornog jezika nije dalo tako dobre rezultate.
Iako je Washoe prvi naučio stotine riječi pomoću znakovnog jezika, svjetski rekord trenutno drži Koko, ženka gorile koju je trenirala dr. Patterson, koja je u svojih gotovo 50 godina života uspjela reproducirati više od 1000 riječi i razumjeti oko 2.000 na engleskom.
Najčudnije od svega je to Koko je postao slavan zbog razgovora na internetu. Kokova web stranica dobila je svakakva pitanja koja su za gorilu prevedena na znakovni jezik. Primjer komunikacije između različitih vrsta.
Komunikacija u prirodi
Divlji šimpanzi također komuniciraju gestama u divljiniZapravo, koriste ih više od vokalizacija i čini se da imaju određene obrasce za izražavanje iste situacije. Primatolozi su sastavili više od pedeset različitih gesta sa svojim značenjem u svojevrsni "divlji rječnik".
Vrlo često ponavljan signal među majkama svojim mladima je da pokažu taban, s ovom kretnjom znače "popni se na mene". Nakon ove geste, beba skače majci na leđa i zajedno marširaju. Još jedna uobičajena gesta, također u bonoboima, je ispružiti ruku prema naprijed dlanom kako biste nešto zatražili ili zatražili pomoć.
Poput ovih znakova, tumačeni su i drugi koji, smješteni unutar određenog konteksta, izgleda da uvijek imaju isto značenje.
To pokazuje da izvorno ljudi nisu komunicirali mnogo drugačije od velikih majmuna. Obratimo li pozornost na komunikaciju kod primata, možemo dobiti grubu predodžbu o tome kakav je bio jezik prvih hominida. Gestni izraz bio je prethodni korak do usmene riječi.
Usmena komunikacija kod primata
Usmeni jezik ima tu prednost može ga preuzeti slušalica bez potrebe za kontaktom očima; zvukovi se mogu prenositi na velike udaljenosti u nepovoljnim vremenskim uvjetima kao što je kiša i mogu doprijeti do velikog broja pojedinaca.
Ove karakteristike omogućuju prenošenje poruka jednako važnih kao što su prisutnost predatora, položaj grupe ili mladih, status ili dostupnost plodnih ženki.
Primati izvode dobro diferencirane vokalizacije u prirodi sa specifičnim tonom, ritmom, trajanjem i frekvencijom, tako da svaki vokalizacija ima svoje značenje, ponašaju se kao riječi.
Međutim, ovaj jezik nije pronađen samo kod primata. Ptice također koriste različite vokalizacije za komunikaciju, jer njihove pjesme imaju specifične obrasce tipične za mjesto na kojem se nalaze.
Očigledno, ovaj životinjski jezik nije usporediv sa složenošću ljudskog jezika. Primati mogu prenijeti koncepte ili radnje svojim gestama i vokalizacijama, ali ne mogu, na primjer, izazvati ili prenijeti prošlo sjećanje.
Ovo znači to komunikacija sa životinjama je konceptualna. Mogu se odnositi na objekte, ali ljudski jezik ide mnogo dalje i sposoban je tom istom objektu pripisati karakteristike, sjećanja i emocije.
Primati i druge životinje mogu međusobno komunicirati i o tome može ovisiti njihov opstanak u divljini. Ova činjenica nam ih približava i pomaže nam razumjeti kako se pojavio i razvio ljudski jezik.