Sigurno sivi vuk (Canis lupus) je životinja koju ljudi snažno love. Unatoč tome, smatra se ranjivom vrstom, ali nije u opasnosti od izumiranja. To je tako jer ovaj kanid živi u mnogim regijama planete, a broj jedinki je oko 250.000 divljih primjeraka.
Nažalost, nemaju svi rođaci ovog prekrasnog kanida istu sudbinu. Ovom prilikom reći ćemo vam sve o 2 vrste rodaCanis ugroženi: crveni vuk i Etiopljanin.
Delikatna situacija sivog vuka
Iako se njegov broj populacije još ne smatra kritičnim, sivi vuk je teško progonjen zbog prijetnje koju ova vrsta predstavlja za stoku i zbog održivosti stočarskog gospodarstva.
Kako bi se suzbila popularna loša reputacija ove životinje u nekim ruralnim područjima, postoje programi ponovnog povezivanja stočara i vukova, kako nam govori dokumentarac WWF -a U svačijoj zemlji. Vuk je životinja neophodna za ravnotežu ekosustava u kojima živi, pa gubitak nije opcija.
Ovaj mesožder odgovoran je za držanje populacije velikih biljojeda, osim što sprječava povećanje broja jedinki drugih vrsta malih oportunističkih predatora. Bez vuka ekosustav se raspada i ruši.
Vukovi u opasnosti
Naravno, da, postoje vukovi u opasnosti od izumiranja izvan sive boje, kao što je slučaj s crvenim vukomCanis rufus) ili etiopski vuk (Canis simensis), o čemu ćemo dolje detaljno govoriti.
Vukovi u opasnosti od izumiranja: slučaj crvenog vuka
Crveni vuk već je jednom bio izumrli u divljini. Do ove činjenice došlo je zbog sustavnog lova na njihove vrste po nalogu nekih južnih država Sjedinjenih Država. Godine 1987. ponovno ga je uvela Američka služba za ribu i divlje životinje (USFWS), a do 2000. populacija je već brojala oko 150 životinja.
Zbog njegovog nestanka i naknadnog umjetnog ponovnog uvođenja, O prirodnom staništu crvenog vuka zna se vrlo malo. Iz prikupljenih podataka zaključuje se da je nekada živio u obalnim močvarama jugozapadne Louisiane i jugoistočnog Teksasa.
Postoje i dokazi da je ovaj kanid nastanjivao šumovita i močvarna područja riječnih regija na jugoistoku Sjedinjenih Država. Uza sve to, zaključuje se da se radi o nespecificiranoj životinji za stanište, sve dok ima plijena.
Sve do 2012. glavna prijetnja crvenog vuka bila je hibridizacija vrste s kojotom (Canis latrans). Danas je krivolov ono što ovu životinju tjera u izumiranje.
Etiopski vuk, prijetnja izolacijom
Još jedan od ugroženih vukova je etiopski vuk (Canis simensis). Ova je životinja endemična za određene planinske vrhove u Etiopiji, pa su joj populacije jako izolirane jedna od druge, što znatno otežava njezin oporavak.
Ukupno je ostalo samo između 360 i 440 odraslih vukova. Vjeruje se da je najveća populacija u planinama Bale, gdje postoji veliki broj brana i grm je dobre visine.
Jedna od velikih prijetnji koja ubija etiopskog vuka je niz epizootijskih bolesti koje kontinuirano iscrpljuju populaciju. Najčešće rekurentne virusne patologije ovih kanida su bjesnoća i kuga.
Za preživljavanje ovim vukovima potrebni su afro-alpski grmljevski ekosustavi. U njima pronalaze svoj omiljeni plijen, glodavce. Zbog širenja poljoprivrede na nadmorskoj visini, etiopski vukovi gube stanište a uz to i nekoliko mogućnosti opstanka kao vrste.
Brza i potrebna radnja
Vukovi su jedan od velikih predatora na planeti Zemlji. Njihova funkcija u različitim ekosustavima nije sporna, međutim, iz dana u dan prijete im, progone ih i love oni ljudi koji odbijaju podijeliti svoj teritorij s njima.
Unatoč činjenici da danas većina vrsta vukova nije ozbiljno ugrožena u cijelom svijetu, samo je pitanje vremena kada će postupno nestati. Osim ako odlučimo promijeniti svoj mentalitet i konačno shvatiti da vuk i čovjek mogu živjeti zajedno, ti se kanidi ne mogu spasiti.