Psi se ponekad ponašaju prema drugima svoje vrste, pa čak i prema ljudima, kao da su zaljubljeni. Vi to vidite, ali govorite sebi da je to nemoguće, da se psi ne mogu zaljubiti niti osjetiti ljubav na taj način. Međutim, ono što vaše oči vide je nešto sasvim drugo. Utječe li hormon ljubavi na životinje?
Ima onih koji kažu da. No, kao i u svim slučajevima, ima i skeptika koji će reći da životinje nemaju osjećaje. Kao i ti, ljubitelju živih bića, u My Animals vjerujemo da imaju osjećaje. Osim toga, pokazalo se da hormon ljubavi itekako utječe na naše ljubimce.
Hormon ljubavi kod životinja, kao i kod ljudi
Hormon ljubavi, poznat kao oksitocin, je onaj koji nas zbližava s onima zbog kojih se osjećamo dobro. To nas čini društvenim i samouvjerenim ljudima. Jeste li ikada vidjeli psa da to radi? Dovraga da!
Na Sveučilištu Emory u Atlanti željeli su provesti studiju u tom smislu. Ideja je bila utvrditi ima li oksitocin isti učinak na ljude i životinje. Zaključili su da da, a posebno kod vrste koju volimo: pasa.
Za istraživanje su angažirali 16 pasa starijih od godinu dana sa svojim vlasnicima, svaki sa svojim. Da bi započeli eksperiment, polovicu njuški pasa poprskali su oksitocinom, a drugu polovicu serumom. Zatim su dlakavi odvedeni u sobu odvojenu od vlasnika.
Vlasnicima je savjetovano da izbjegavaju obraćanje pozornosti na maženje svog psa. To je bilo kako se ne bi poticale njihove geste ljubavi, jer je bilo potrebno otkriti jesu li to učinili zbog jednostavnog impulsa dotičnog hormona.
Kad su psi izašli, oni koji su poprskani oksitocinom bili su puno nježniji. Lizali su svoje vlasnike, grebali ih šapama kako bi obratili pozornost, stajali na njima itd.
Ostali psi, iako su prepoznali svoje vlasnike, malo su mahnuli repom, sjeli ili počeli pretraživati sobu ili se igrati s drugim psima.
Ova je studija pokazala činjenicu koja je pogrešno shvaćena. Mnogi su tvrdili da oksitocin kod sisavaca djeluje samo kada je u pitanju seks ili kada se zaljube. Ali ovaj hormon ljubavi koristi se za mnogo više.
To je onaj koji nas tjera da se družimo, da budemo ljubazni prema drugima i da ostanemo s onima koji su nam bliski ili nam je vrlo ugodno.
Životinje imaju osjećaje
Ne volimo biti dogmatični, ali već postoji previše studija koje to dokazuju i to je nepobitna činjenica. Životinje se osjećaju i dobro i loše. Njihove stavove nam pokazuju svaki dan. Vaš pas nema isti stav kada ga mazite kao kada ga grdite.
Vrišti kad ga boli i skače kad je lud od sreće. Tužno je kad odeš, a ludo kad se vratiš. Nije li to ono što zovemo imati osjećaje? Pa da. Ni više ni manje.
Psi, kao i drugi sisavci, mogu osjetiti ljubav, tugu, strah, poniženje i mnoge druge osjećaje. Moramo se pobrinuti za njih. Iako je istina da možda oštećenje njihovih emocija nema isti utjecaj kao kod čovjeka, i njima možemo nanijeti štetu.
Sjetite se onih priča koje smo ispričali o životinjama koje nisu preboljele smrt svog gospodara. Ili prijatelja, nekog drugog ljubimca koji je živio kod kuće s njima. Da, ako to nije osjećaj, više nam ne može biti sasvim jasna ideja koju riječ osjećaji obuhvaća.
Uvijek će biti onih koji u to ne vjeruju, ali mi koji smo ljubitelji životinja uvijek smo u to vjerovali bez potrebe za proučavanjem.