Svaki dan slušamo ili čitamo kako je alarmantan broj životinjskih i biljnih vrsta u opasnosti od izumiranja. Uzroci su brojni, ali najvažniji su povezani s klimatskim i ljudskim čimbenicima.
Zato su istraživači iz cijelog svijeta angažirani na pronalaženju metoda za očuvanje okoliša.
Primjer ove vrste istraživanja nalazi su skupine argentinskih istraživača sa Sveučilišta u Buenos Airesu. Znanstvenici su, u nastojanju da očuvaju biološku raznolikost, klonirali embrije azijskih geparda.
Ovdje dijelimo neke detalje o opsegu ovog otkrića za očuvanje ugroženih životinjskih vrsta.
Od čega se sastoji istraga?
Glavni istraživač, Daniel Salamone, izjavio je u različitim medijima da tim radi na alohtonim vrstama, ali da je njegov cilj istraživanja spriječiti izumiranje autohtonih vrsta, poput jaguara.
“Zoološki vrt u Buenos Airesu ima banku genetskih podataka u kojoj su sačuvane sve njegove vrste, domaće i egzotične. Uzeli smo smrznute stanice kože iz te banke podataka kako bismo proizveli embrije geparda. Bili smo uspješni i dobili smo valjanu tehniku kloniranja,” rekao je Salamone.
Istraživači su prvo klonirali domaće mačke prije nego što su pokušali s divljim mačkama. Do sada je tim bio uspješan u kloniranju azijskog tigra, geparda i bengalskog tigra.
Prema Salamoneu, tehnika kloniranja koju koriste istraživači moći će proizvesti klonove s velikim brojem matičnih stanica.
S druge strane, istraživačica Lucía Moro vjeruje da se tehnika koju koristi tim može koristiti za kloniranje drugih vrsta mačaka, sve dok je njihov genetski materijal dostupan i kvaliteta stanica to dopušta.
Valja napomenuti da, unatoč uspješnim rezultatima istraživanja, projekt nije stigao dalje od embrionalne faze. To je zato što postoje etička pravila i standardi koje su uspostavila različita udruženja koja dopuštaju da se ova vrsta otkrića provodi samo u embrijima.
Kloniranje za očuvanje ugroženih životinjskih vrsta
Godine 2009. jedna brazilska tvrtka i zoološki vrt Brazilije počeli su zamrzavati krv, spermu i stanice pupkovine raznih divljih životinja koje su uginule.
Uzorci su prikupljeni od mravojeda, bizona i sivog jelena, između ostalih vrsta. Ideja je bila sačuvati genetske informacije ugroženih divljih životinja u Brazilu.
Nakon što su njegovale ogromnu bazu podataka, organizacije su zaključile da bi mogle upotrijebiti prikupljenu DNK za kloniranje ugroženih životinja i ojačati sve oskudnije populacije.
Do sada su dvije institucije prikupile najmanje 420 uzoraka tkiva i rade na projektu koji će koristiti DNK iz tih uzoraka za poboljšanje tehnika uzgoja i kloniranja.
Trenutne tehnike kloniranja imaju prosječnu stopu uspjeha manju od 5 posto kada se radi s poznatim vrstama. Za divlje životinje uspjeh je obično 1 posto.
Mnogi se istraživači slažu da kloniranje trenutno nije izvediva ili učinkovita strategija očuvanja.
Prvo, neki konzervatori kažu da se kloniranjem ne rješavaju razlozi zbog kojih tolikim životinjama prijeti izumiranje.
Neki znanstvenici tvrde da za uspješno kloniranje moraju postojati najmanje tri bitne komponente:
- DNK životinje koju treba klonirati.
- Održivo jaje za primanje te DNK.
- Majka koja će oploditi nastali embrij.
Često su stotine embrija potrebne za proizvodnju samo nekoliko klonova.
Prvi klonovi
Ranih 1950-ih, bolnički istraživački institut Lankenau u Philadelphiji, Sjedinjene Države, uspješno je klonirao 27 leopardovih žaba kroz proces poznat kao nuklearni transfer.
1996. skupina istraživača u Škotskoj pokušala je klonirati ovcu vrste Finn-Dorset. Jezgre izvađene iz njihovih stanica ubrizgane su i znanstvenici su uspjeli stvoriti više od 30 embrija.
Pet embrija se razvilo i samo je jedna od tih ovaca preživjela do odrasle dobi; istraživači su je nazvali Dolly.
Od tada su neki biolozi opetovano sugerirali da bi kloniranje moglo pomoći u spašavanju ugroženih vrsta, posebno u ekstremnim situacijama u kojima ostaje malo životinja.
